Seiko-in Ruputer je imao užasan rad baterije i ograničen korisnički interfejs.
Seiko je lansirao Ruputer, sat sa vrlo pristojnom tvrdnjom da je prvi pametni sat na svijetu, na današnji dan 1998. godine. Osvrnuvši se na pregršt pregleda koji su još uvijek dostupni na mreži, ludo je vidjeti koliko se malo promijenilo kada je u pitanju ono što mi želite od naših nosivih predmeta. Pitanja veličine, trajanja baterije i korisnosti koje pasaju mašine poput ove prije 22 godine ista su pitanja s kojima se danas borimo.
Ruputer, kasnije poznat kao OnHand PC, bio je prvi potrošački sat koji je mogao da pokreće aplikacije i poveže se sa računarom, putem priključne stanice. Zahvaljujući osmosmjernom džojstiku ispod ekrana, mogli biste pisati bilješke, zakazivati kalendare i ažurirati svoju listu obaveza. Ako ste bili tako hrabri, takođe biste mogli da evidentirate svoje troškove, igrate igrice i koristite kalkulator, sve sa zapešća.
Većina pametnih satova ovih dana ima životni vijek baterije mjeren satima ili danima, posebno velike nosivosti. Ruputater, međutim, nije ni imao punjivu ćeliju, već je koristio par standardnih CR2025 baterija za satove. Ako ste aktivirali agresivni sistem upravljanja napajanjem, mogli biste ga isprazniti tri mjeseca. Ali ako ste uradili išta osim provjere vremena, ta brojka bi mogla pasti na samo 30 sati prije nego što biste morali da zamijenite ćelije.
"Volim da pogledam na svoj sat da znam vrijeme", napisao je autor EV-ove Gadget Zone, "OnHand, to mogu učiniti, ali uz veliku cijenu vijeka baterije". To je isti problem zbog kojeg se mnogi korisnici muče koristeći savremene pametne satove sa ekranima visoke rezolucije. Trebalo je Apple-u pet generacija uređaja prije nego što je ponudilo jedan sa „uvijek uključenim“ ekranom. Aktivirajte stalno uključeni displej na Fitbitovoj Versa 2, a trajaćete bateriju na samo tri dana, u odnosu na šest koliko je ocijenjeno.
Pametni satovi često postaju veći i brži za smještaj više mogućnosti i većih baterija. U pregledu Gadgeteera iz januara 2000. kaže se da je rupter bio „velik i glomazan na [zglobu],“ i morali ste ga nositi preko manšete košulje, a ne ispod. Ali uprkos ogromnoj veličini, nije imao blagodati funkcija, mada su na raspolaganju brojne aplikacije drugih proizvođača - uključujući verziju Paint i, uh, verziju Kama Sutra.
Pregled pregleda uređaja EV o uređajima je dodao da je pokušaj pisanja teksta na uređaj bio dosadan posao, naročito tokom navigacije po toj tastaturi na ekranu. Nije pomoglo to što je ekran uređaja bio drsko dvo-inčni, 102 k 64 LCD. „Zamislite da unesete svoje ime kao najbolji rezultat na jednoj od ovih mašina za arkadne igre pomoću džojstika“, napisali su „sada zamislite da to radite jednim palcem“. Vrijedi reći da većina satova ovih dana preferira kucanje glasa ili vas prisiljava da umjesto toga pravite izmjene teksta, kalendare i slično sa svojim pametnim telefonom.
Prvi put kada izgradimo novi dio tehnologije, pokušavamo da ga natjeramo da uskladi način razmišljanja starog svijeta. U danima PDA-a imalo je smisla uzeti papirni dnevnik, digitalizovati ga i prebaciti na zglob, čak i ako je upotreba bila daleko manje intuitivna ili brza. Ne bi bilo sve dok nismo pustili da ovi uređaji pronađu svoju svrhu da su zaista počeli da cvjetaju, pa čak i to je bilo kratkotrajno.
Ideja da će sat zamijeniti naše dnevnike i adrese biti je odavno pala. Pametni satovi sada su prije svega fitnes trackeri koji dvostruko koriste kao drugi ekran za naše telefone. Uostalom, kada ste poslednji put pokušali da obavite neki posao koristeći samo sat? Iako se njihova namjena drastično promijenila, tehnologija se i dalje bori sa vijekom trajanja i funkcionalnosti, svih ovih godina kasnije.
Izvor: Engadget