WhatsApp prodaje naše podatke?

Sigurno je da WhatsApp na neki način naše podatke iskorišćava, moguće i prodaje, zaključuju stručnjaci za bezbjednost. WhatsApp je jedna od omiljenih aplikacija za pametne telefone. Ali ona masovno prikuplja podatke svojih korisnika. Stručnjaci upozoravaju da se takvi podaci često kradu, a to ne čine samo hakeri. "WhatsApp je vjerovatno najveći telefonski imenik na svijetu", upozorava Dirk Kuhel iz magazina Computerbild. "On o svakome zna sve: gdje se neko nalazi, ko je on i s kim je prijatelj". Kuhel ukazuje da ta aplikacija uzima kompletan privatni telefonski imenik i prenosi ga u sistem. "Niko se ne pita kako oni u stvari zarađuju", kritikuje Kuhel. Aplikacija je veoma jeftina - to ni u kom slučaju ne može da pokrije troškove milijardi poruka koje svakoga dana preko nje kruže internetom. "Umjesto toga vjerovatno je da to preduzeće na neki način te podatke iskorišćava, moguće i prodaje", kaže Kuhel.I hakerski napadi na pametne telefone i tablet računare su sve češći. Hakeri su pronašli različite puteve za dolazak do novca zahvaljujući provaljivanju u mobilne uređaje. Oni za sebe koriste veliki kapacitet tih uređaja i uzimaju osjetljive podatke. A korisnici im često olakšavaju posao. Brojni korisnici pametnih telefona i dalje se vrlo naivno odnose prema podacima. Dirk Kuhel smatra da se napada sa svih strana: iz kriminalnih krugova, iz ekonomske branše, koja radi tako da ljudi nisu svjesni da plaćaju sopstvenim podacima, ali i od strane države. Najnoviji primjer državne krađe podataka jeste slučaj sa američkom tajnom službom NSA. Kako je krajem januara pisao New York Times, ta agencija je iz igre Angry Birds skupljala podatke kao što su na primjer starost ili pol igrača. List se pozvao na dokumenta koje je otkrio bivši radnik te službe Edvard Snouden. Nije jasno šta tačno NSA radi sa tim podacima, baš kao ni šta se događa s podacima vezanim uz jednu aplikaciju koja pametni telefon pretvara u džepnu lampu. Ona je skinuta više od 50 miliona puta i svaki put je adresa korisnika proslijeđena kreatoru aplikacije, a da od korisnika za to nije zatražena saglasnost. "Nije dato objašnjenje šta se radi s tim podacima", podseća Kuhel. Robin Kumpel smatra da treba biti oprezan prije svega kada je riječ o skidanju besplatnih aplikacija, piše DW na srpskom jeziku. "Ako neka aplikacija košta pet evra, a kod drugog proizvođača postoji slična, a besplatna verzija, onda će se većina korisnika odlučiti za onu besplatnu, a da pri tom neće razmišljati o tome da se možda raditi o programu koji "usisava" podatke". Doduše to je, kako kaže Kumpel, moguće i kod aplikacija koje nisu besplatne, ali upravo kod besplatnih programa korisnik uvijek mora da se zapita zašto ih proizvođač nudi besplatno i na koji način on na kraju želi da zaradi novac.

Izvor: mondo.rs